Vikend stiže i vrijeme je da se maknemo iz svakodnevice. Iako subota ne izgleda obećavajuće, nedjelja bi mogla biti taman sunčana za izlet. Ako nemate ideja kamo ići, naš prijedlog su Rastoke. Sigurno ste se više puta u vožnji starom cestom divili najljepšoj atrakciji Slunja. Možda ste koji put i stali popiti kavu, ali Rastoke svojom ljepotom zaslužuju pravi izlet i uživanje u prekrasnoj prirodi.
Rastoke se nalaze na obali rijeke Slunjčice gdje se spaja s rijekom Koranom. Prvi put se spominju još u 17. stoljeću iako se vjeruje da je naselje postojalo i ranije. Rijeka Slunjčica se rastače u brojne rukavce pri čemu iza sebe ostavlja male slapove pa je tako nastalo i ime ovog slikovitog mjestašca. Osim svog imena, nadimak im je Male plitvice jer upravo na njih i podsjećaju.
Najveći broj kuća sagrađen je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a zbog povijesti, tradicije i prirodnih ljepota, Rastoke su još 1962. godine uvrštene na popis Državne uprave za zaštitu kulturne i povijesne baštine. Te godine su u Rastokama postojale 22 mlinice, 4 stupe za sukno, 7 koševa za ispiranje biljaca i šarenica te 28 kuća s pripadajućim gospodarskim zgradama.
Zbog impresivnog sklada prirode i ljudskih dostignuća, voda se koristila kao jedini i glavni pokretač mlinova. To je bio prvi put da strojeve nije pomicala ljudska ili životinjska snaga. Osim za mljevenje žitarica, snaga vode se koristila i za pranje rublja. Prije nego je perilica rublja došla u uporabu, rublje se u ovom mjestu „košalo“ u koševima pored mlinica. Koševi su bili duboke drvene bačve s rupama u kojima je bilo rublje, a voda ih je prevrtala i okretala rublje dok nije bilo posve čisto. Zapravo je radilo na istom principu kao i suvremena perilica, samo bez struje.
Legenda o vilama postoji koliko i naselje. Dok su mlinovi žličari cijelu noć mljeli kukuruz i pšenicu, mlinari i mlinarice su se dugo u noć družili uz petrolejke i prepričavali priče iz života. Za to vrijeme su rastočke vile uzimale konje koje su mlinari ostavljali pod sjenicima da se odmore. Ranom zorom, vile bi vraćale umorne i zadihane konje s mnoštvom sitnih pletenica ispletenih od grive. Tada bi prale svoje rublje, plesale kolo i zvale mlinare da im se pridruže. Legenda kaže da se i dan danas okupljaju i provode vrijeme na slapu Vilina kosa te ako to doista želite, možete ih i vidjeti.
U mnoštvu slapova nekoliko se njih posebno ističe. Jedan od njih je Hrvojev slap koji se promijenio u proljeće 1914. godine. Za vrijeme otapanja snijega preostalog od zime, urušio se dio golemih sedrenih stijena te je Hrvojev slap ispao iz svog mjesta i izgubio svoj lepezasti oblik. Dvije goleme odlomljene sedrene barijere i danas koče tok rijeke Korane, ali i pričaju priču o nastanku imena slapa, odnosno o ljubavi koja nije bila suđena i zadnjem skoku zaljubljenog Hrvoja.
Slap Vilina kosa je posljednji slap preko kojeg prolazi Slunjčica, a podsjeća na sjajnu, gustu, raščešljanu kosu kakva je u mitologiji krasila vile. Njihov dom bio je na obalama rijeke kojoj su stari Slaveni prinosili žrtve. Vile koje su imale magične sposobnosti, pile su vodu samo iz čistih izvora pored kojih bi raščešljavale svoje duge kose i pjesmom zavodile muškarce.
Najveći vodopad je Buk koji bi bio još i veći da spomenute 1914. nije došlo do urušavanja. Sedrene barijere podigle su tok rijeke Korane te mu time smanjile visinu. Buk je inače sinonim za vodopad, posebno u krškim i dalmatinskim krajevima, ali asocira i na buku koju voda stvara u padu preko slapa. Postoji rastočka „istina“ koja kaže da se najboljim snom spava ispod slapa i umirujuće buke koju stvara voda.
Ako odlučite testirati ovu istinu, smještaj možete pronaći kod lokalnog stanovništva, a nemojte ni zaboraviti kušati tradicionalne specijalitete. U svakom slučaju, garantiramo da vam nikako neće biti žao zbog ovog izleta.
