Uvala Telašćica smjestila se na južnom dijelu Dugog otoka, a zbog svoje ljepote i značaja proglašena je parkom prirode 1988. godine. S jedne strane ima tihe i mirne plaže, borove, vinograde i maslinike, a s druge strme klifove i kamenjar. Ovo nadasve zanimljivo područje zauzima 70,50 km2, od čega je 44,55 km2 mora. Tri temeljna fenomena karakteriziraju ovaj park prirode; uvala Telašćica, strmci Dugog otoka i slano jezero Mir koje ima ljekovita svojstva.
Ime je dobila po istoimenoj uvali Telašćica koja je najveća i najsigurnija luka na Jadranu, a njezin jedinstveni položaj štiti ju od bure i juga. Sama uvala je uvučena u kopno 8 km, a na najširem dijelu, široka je čak 1,6 km. Unutar uvale nalazi se nekoliko rtova, 5 otoka i 25 manjih uvala idealnih za uživanje i izležavanje na suncu.
Strmci otoka ili „stene“ visoki su i do 160 metara, a spuštaju se do dubine od 90 metara. Najviše se ističe strmac Grpašćak koji je najveći na Jadranu. Značajnu ulogu u formiranju ovih strmaca imao je Dugootočki rasjed i abrazijski procesi zbog obale okrenute prema otvorenom moru. Cijelo područje Dugog otoka nalazi se u seizmički aktivnoj zoni, pa vas povremeni potresi ne bi trebali iznenaditi. Stijene su bogate biljnim i životinjskim svijetom, uključujući i poznate crvene koralje.
Za jezero Mir se vjeruje da je nastalo nakon posljednjeg ledenog doba, podizanjem razine mora. Jezero je slano i duboko je do 6 metara, a zbog zatvorenosti mu je salinitet viši od okolnog mora. Upravo zbog toga, u jezeru ima malo života, samo planktoni i nekoliko vrsta morskih organizama. Jedan od njih je i endemična vrsta jegulje zvane kajman. Sitni sivi mulj koji prekriva dno jezera smatra se ljekovitim.
Život u ovom parku prirode postoji od davnina, a osim poljoprivrede, glavna djelatnost bio je i ribolov. Ribari iz Telašćice spominju se u 11. stoljeću što je najstarije poznato ime hrvatskih ribara. U uvalama Jaz, Tripuljak i Margovica i danas su vidljivi tragovi zidanih mulica i obale. Osim toga, park ima niz grobnih humaka, a na polju Čuh pronađen je i ilirski grob koji potječe iz perioda između 8. i 5. stoljeća. Uz kostur su u grobu pronađene dvije spiralne narukvice, ukrasna igla i dio zemljane posude. U prolazu Mala Proversa pronađeni su ostaci rimske građevine, odnosno kompleksa zgrada kakav su tada imale samo nastambe u većim gradovima.
Ljubitelje biljnog i životinjskog svijeta sigurno će zanimati da na području parka postoji 59 biljnih vrsta koje su zakonom zaštićene, a uz njih i 4 endemske vrste: izverugana gromotulja, dubrovačka zečina, bijela šupljika i buhač. Od životinjskih endemskih vrsta tu su dvije vrste puževa, dvije vrste kornjaša, cvjetnica, školjkaš plemenita periska, kameni i mekani koralj.
Kako doći do parka?
Najjednostavnije je doći brodom. Mnoge agencije nude izlete, ali možete i privatnim brodom. Ako ipak dolazite s kopna, najbliže mjesto parku je mjesto Sali do kojeg možete doći direktnim brodskim linijama iz Zadra.
Par bitnih informacija
Ulaznice se mogu kupiti dolaskom na područje parka kod Čuvara prirode ili preko agencija. Mogu biti jednodnevne, trodnevne i sedmodnevne, a cijene možete saznati na webu od parka. Ulaznice morate čuvati tijekom cijelog boravka u parku. Osobnim automobilom možete ući na punktu Dolac.
Psima je dozvoljen ulazak u park, ali moraju biti u svakom trenutku na uzici.
Unutar parka dozvoljeno je kretanje samo na područjima i stazama koje su označene za razgledavanje i posjećivanje.
U parku je zabranjeno bacanje otpadaka, te bilo kakvo onečišćenje; uništavanje, iznošenje i otuđivanje antropoloških nalaza; branje autohtonih biljaka; paljenje vatre; penjanje po strmcima; pušenje i unošenje vatrenog oružja.
Kampiranje je dozvoljeno samo na područjima koja su uređena za tu namjenu.
Slika preuzeta s earth.google.com
